Problem u FBiH je pitanje nezaposlenosti mladih

U vrlo direktnom i otvorenom razgovoru s urednicom Sanelom Prašović Gadžo, u sinošnjoj emisiji Interview20, potpredsjendica Federacije BiH Melika Mahmutbegović je govorila o tome šta je za nju danas najvažnije u Federaciji BiH

  • Kategorija Vijesti
  • Objavljeno 19.11.2015 12:21
"Najvažnije je pitanje zaposlenosti, dakle riješiti pitanje nezaposlenosti. Mislim da je to goruće pitanje. S druge strane, nivo siromaštva smanjiti na minimum. Mislim da građane u državi Bosni i Hercegovini možda manje opterećuje siromaštvo koliko nepravda. Građani BiH ili ovih naših prostora definitivno su jako osjetljivi kao i svaki čovjek na nepravdu. Nepravda znači da jedni imaju prevelika primanja, imaju previše, a drugi premalo. Činjenica da nečije plate iznose 10 ili 15 prosječnih penzija su zaista su demotivirajuće, a i ponižavajuće na kraju s apsekta običnog građanina. Mi imamo dva segmenta, imamo javni segment, javnu potrošnju i imamo realni sektor. Javni sektor je ogroman, veliki potrošač novca, na drugoj strani imate realni sektor koji mora osigurati novac za neke komisije, za upravne odbore. Možda ovo nije popularno govoriti, ali ja u dubini duše osjećam to kao jednu nepravdu, zašto neko može imati sedam, osam ili 10 000 KM platu neprimjereno, a imate ljudi koji žive s 300 KM, imate neke koji nemaju nikakva primanja pa se snalaze i mislim da to treba popravljati. Ukoliko to ne budemo prepoznali kao jedan interes da se te stvari poprave, mislim da nije dobro za državu, nije dobro za građane.“

Odgovarajući na pitanje da li će seliti iz zgrade Predsjedništva i da li je tačno da će prvi iseliti predsjednik Federacije Marinko Čavara, Mahmutbegović je odgovorila:

“Postoje neke odluke Vlade koje su rekle da to treba ići fazno, da ide prvo predsjednik pa onda dva potpredsjednika, međutim mislim da to nije dobro da se uradi, jer mi zajedno funkcioniramo, sva tri kabineta su jednako važna i jednako bitna, možda neko sebi misli da ima malo višu važnost u odnosu na drugog, ali ja sam mišljenja da zbog zajedničke funkcije i rada mi trebamo zajedno da idemo, pa gdje god to bude.”

Upitana da li je rješenje za stabilnost u BiH da visoki zvaničnici ne odlaze samo na sjednice i sastanke već da odlaze na teren i razgovaraju s građanima BiH, bez obzira iz kojeg naroda ili reda ostalih ti građani dolazili, kao što je i sama otišla u Zvornik kod načelnika te općine i kod građana povratnika, ona je izjavila:

„Mislim da je to presudno. I kada govorim o tome, ja ne govorim samo o Bošnjacima kao neko koga treba obići. S obzirom da je bio problem korištenja jezika bosanskog u Republici Srpskoj, zainteresirala sam se na način da vidimo kakvo je stanje s korištenjem službenih jezika BiH na prostoru Federacije i došla sam do poražavajućeg podatka da se na prostoru Federacije u pojedinim kantonima službeni jezik ne koristi na način kako je definirano po Ustavu. U određenim kantonima ne spominju se Srbi kao konstitutivni narod. Ima ustava kantona koji nisu usaglašeni s Ustavom Federacije na štetu jednog, drugog ili trećeg naroda.“

U nastavku razgovora dodala je:

„Pokrenula sam jednu inicijativu prema Domu naroda Parlamenta FBiH da se napravi analiza kantonalnih Ustava i da se ti Ustavi usaglase s federalnim Ustavom na zaštiti korištenja službenog jezika, na zaštiti korištenja pisma i konstitutivnosti naroda. Službeni je jezik po Ustavu bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. On nije vezan ni za jedan nacionalni, bošnjački jezik. Bošnjaci ne moraju govoriti bosanskim jezikom, oni mogu govoriti i hrvatskim jezikom. Ne možemo vezati službeni jezik za ime jednog naroda. To su jasne stvari koje su definirane Ustavom i te stvari treba da se poprave, koje su da li greškom, da li neznanjem tako definirane. To treba da se popravi u interesu svih građana i naroda. Tu treba raditi na zaštiti ne samo bošnjačkog, nego i srpskog i hrvatskog naroda, kako u Federaciji BiH tako i u Republici Srpskoj.“

Na upit  urednice emisije Interview20  da li će s naslova funkcije koju obnaša otići u Banja Luku i razgovarati s predsjednikom RS-a o tome šta se može uraditi za povratnike:

“Vrlo rado, ja sam već i bila u Banjoj Luci i nisam se srela s Dodikom, jesam s ministricom Rešić, jesam s potpredsjednikom RS-a Ramizom Salkićem. Bila sam u nekoliko navrata u Banjoj Luci i razgovarali smo, svjesna sam tegoba koje nosi naša povratnička populacija i svih izazova kojima su ljudi izloženi, jedne strašne nezaposlenosti, jednog uskraćivanja prava kada je u pitanju obrazovanje, tu je jako puno problema koje moramo rješavati, rješavamo je odlaskom tamo, rješavamo je dogovorom i razgovorima s predstavnicima koji to mogu da učine.”

U emisiji Interview20 potpredsjednica Federacije BiH prokomentirala je i šta je najveći problem u zdravstvu:

„Osigurana osoba očekuje da joj za izdvojen novac bude pružena adekvatna zdravstvena zaštita. Vi imate ustanova koje posluju s gubitkom od 20 miliona KM. Menadžeri ustanova koji posluju s gubitkom, niko i nikada nema nikakve sankcije. Ne mislim da treba smjenjivati, ali treba se ipak neka odgovornost prema društvenom i prema poslu koji radi, nositi sa sobom. Bila sam rukovodilac zdravstvene ustanove i nisam imala minus. To je posljedica ovakvog ustroja države. Morat će se mijenjati. Ako imate za jednu općinu 70.000 KM na 40.000 stanovnika, da imaju pravo potrošiti na lijekove za mjesec dana, u startu znate da to ne može pokriti njihovu zdravstvenu zaštitu. Novac je razlog zbog čega trpi zdravstvo, zbog čega trpi pacijent. To se mora mijenjati. Pogotovo kada su u pitanju djeca, to su posebne odgovornosti spram te populacije i djece i bolesnika. Društvo mora iznaći modalitete da se te stvari popravljaju. S ove pozicije ću gledati, da kroz Parlament zajedno s predstavnicima u Zastupničkom domu i u Domu naroda, da vidimo kada je u pitanju segment zdravstva šta bi to bilo moguće napraviti, tim više što sada ide prijedlog konsuldacije zdravstvenih ustanova, da će to možda biti jedan put osvježenja ili saniranja gubitaka u zdravstvu da bi se krenulo s nule u interesu građana i pacijenata.

Ova hrabra dama koja je naučila kroz posao hirurga šta znači biti spreman na velike odluke, na pitanje, između politike i zdravstva šta joj je srcu draže, bez razmišljanja je odgovorila:

„Neupitno zdravstvo. Vi mene poznajete kao ljekara i većina građana Kantona u kojem živim poznaje me u tom dijelu mog zanimanja. Završila sam 1983. godine Medicinski fakultet i u principu svi me poznaju kao ljekara koji se bavi hirurgijom, pogotovo hirurgijom dojke. Mnogi su se iznenadili kada sam imenovana za poziciju potpredsjednice Federacije BiH, jer sam bila nepoznata i nisam medijski bila eksponirana. Dugo sam u zdravstvu. Opredijelila sam se za jedno teško zanimanje, to je opšta hirurgija koja je i u vrijeme kada sam je odabrala kao svoj poziv, kao svoje zanimanje, bila izuzetno rijetka za žene. Ja sam bila jedina žena tada na prostoru Srednjobosanskog kantona i Zeničko-dobojskog kantona s tim zanimanjem“.

(Fena)