Ružica Udovičić: Aluminij ima šansu uz podršku države

U danas objavljenomu vikend dvobroju, mostarski Dnevni list donosi veliki intervju s v.d. direktoricom Aluminija d.d. Mostar Ružicom Udovičić.

  • Kategorija Ekonomija
  • Objavljeno 14.11.2015 19:02
Riječ je o prvomu službenom novinarskom razgovoru s čelnicom mostarske tvornice, vodio ga je glavni i odgovorni urednik Dnevnoga lista Dario Lukić, a objavljen je pod naslovom ''Uz bolje ugovore i razumijevanje države Aluminij ima šansu''. Prepoznavši značenje ovoga istupa, poglavito u okolnostima u kojima se Aluminij bori za opstanak, temi je osiguran značajan položaj na naslovnici izdanja te na cjelokupnim 4. i 5. stranici tiskovine.

Intervju prenosimo u cijelosti:

Prva žena na čelu mostarskoga Aluminija, na dužnost v.d. direktorice Društva imenovana 18. rujna ove godine, nakon što je tvorničko Nadzorno vijeće otkazalo povjerenje prethodnomu sazivu Uprave, odabrala je Dnevni list za svoj prvi službeni intervju, otvoreno progovorivši o stanju u kojemu se Aluminij nalazi, izazovima s kojima se njezina uprava susreće, ali i o planovima za spas i oporavak tvornice bitne za državu Bosni i Hercegovinu, ali posebno za ovu regiju.

Obično se 'novoj vladi' daje 100 dana za prilagodbu na stanje koje zatekne svojim dolaskom, no ne vjerujem kako ste Vi imali taj luksuz kada ste imenovani. U kakovu ste stanju zatekli Aluminiji nakon što ste postali direktoricom Društva?

Doslovce, nismo imali niti 100 minuta. Odmah po završetku sjednice na kojoj smo imenovani, dakle 18. rujna, negdje oko 15 sati, krenuli sa zbrajanjem podataka, kako bismo čim prije dobili stvarno stanje na uvid. Bili smo svjesni ozbiljnosti stanja, ali moram kazati da nas je uvid u dokumentaciju, koju smo prikupljali i analizirali sljedećih nekoliko dana iznenadio. Aluminij je bio potpuno blokiran, sminimalnim zalihama sirovina, opterećen višemilijunskim dugovanjima koja iznose cca 270 milijuna KM prema povjeriteljima i bankama, a koja su nagomilana proteklih godina. Također, moram istaknuti kako navodi prethodne Uprave o ostvarenomu pozitivnom rezultatu na polugodištu nisu istiniti. Nažalost, na polugodištu kao i u sljedeća dva mjeseca njihova rada iskazan je negativan poslovni rezultat koji je, u prvomu redu, posljedicom nerealnoga iskazivanja vrijednosti zaliha sirovina, kao i vrijednosti gotovih proizvoda na skladištu.

Na odgovornomu ste položaju nešto više od dva mjeseca, jeste li zajedno s ostatkom Uprave načinili plan izlaska iz krize i što on konkretno podrazumijeva?

U ovomu smo kratkom vremenu uspjeli postići određene dogovore s rukovodstvom Elektroprivrede HZHB, uspjeli smo dogovoriti deblokadu računa i kontinuiranu dopremu sirovina, sve kako bi osigurali nesmetan proizvodni proces. Osiguravši stabilnost proizvodnje,krenuli smo u ostvarivanje kontakata s novim kupcima i dobavljačima, sve s ciljem postizanja optimalnih cijena za Aluminij, jer uvjeti iz određenih ugovora koje smo naslijedili su dosta loši i mora ih se revidirati.

Navodno su iza bivše uprave ostali pojedini štetni ugovori? Ako je to istina, na koji način se može sanirati ta šteta kada je potpis već stavljen?

- Istina je kako su sklopljeni ugovori koji ne mogu biti opravdani ni ekonomski ni razumski i na nama je teret nositi se s tim problemom. No, u svemu postoji određeni manevarski prostor pa i u tomu i, uvjerena smo, iznaći ćemo barem donekle povoljno rješenje za premostiti ovo razdoblje pred nama. U međuvremenu, u nastanku su dugoročni planovi, u kojima radimo zaokret, a najočitiji će biti u izbacivanju svih nepotrebnih posrednika odnosno u izravnoj komunikaciji kako s zainteresiranim kupcima naših proizvoda, tako i s dobavljačima svih sirovina. Cilj je postići što bolju premiju koja se dodaje na tržišnu cijenu Londonske burze metala (LME). No, da se vratim na naslijeđeno, zanimljivo je da su svi ugovori s kupcima naših proizvoda revidirani na način da su snižene premije i potpisani određeni ugovori pod izrazito nepovoljnim uvjetima za 2016. i 2017. godinu, premda je rok za njihovo ugovaranje bio sami kraj godine. Spomenuti ugovori potpisani su nakon održavanja Skupštine dioničara Društva (24. kolovoza 2015.), na kojoj su imenovani novi članovi Nadzornog vijeća i na kojoj je odbijeno Financijsko izviješće o poslovanju. Aluminij trenutačno nosi teret i plaća cijenu takovih izrazito loših poslovnih poteza. Ali o tomu će svoje kazati mjerodavna državna tijela.

Ukratko, hoće li Aluminij izići iz krize i opstati ili je prerano za odgovor na taj upit?

Prostora i načina sigurno ima, ali ne ovisi isključivo o Upravi i o djelatnicima Aluminija. Bez aktivnoga uključivanja države, bojim se da ne ćemo uspjeti. Na Aluminiju i našim kupcima ostaje žurno poraditi na korigiranju spomenutih ugovora, a na Vladama FBiH i Republike Hrvatske aktivno se uključiti u rješavanje stavki bitnih za Aluminij, a koje su u njihovoj mjerodavnosti. Tu, u prvomu redu, mislim na opskrbu električne energije i nagomilanoga dugovanja prema EPHZHB. Potpisivanjem Aneksa 8, Vlada FBiH se obvezala subvencionirati proizvodnju aluminija, koja bi trebala biti jednom od strateških točki državnoga plana gospodarskoga oporavka i razvitka. To smatramo jednom od bitnih točaka u razgovorima s Vladom, a čijim rješavanjem se stvaraju preduvjeti za dugoročni opstanak i razvitak Aluminija.

Doima se kako je nabava električne energije vječiti problem Aluminija, trenutačno je dugovanje oko 130-140 milijuna maraka, ukoliko se ne varam. Na koji način se može dugoročno riješiti taj problem?

Trenutačno radimo na konceptu rješavanja toga problema, jako bitnoga za obadva poduzeća. Ostvarili smo dobre kontakte i imamo jako dobru suradnju s trenutačnom Upravom EPHZHB. O tomu će biti riječi kasnije, sada je još uvijek prerano govoriti, jer u ovomu slučaju konačno stajalište još uvijek nije usuglašeno.

Otkud planirate osigurati sredstva za pokretanje ugašenih ćelija?

Ostvarili smo uspješan kontakt s predstavnicima Europske banke za obnovu i razvitak koji su iskazali zanimanje za uključivanje u postupak restrukturiranja poduzeća, ali i u financiranje obrtnih sredstava za Aluminij te financiranje podizanja proizvodnje na puni kapacitet. Razgovori su u tijeku. Bez kreditnih zaduženja, nema vraćanja proizvodnje na puni kapacitet, a to nam je nužno. Postoji još jedna opcija o kojoj je prerano govoriti u ovomu trenutku.

Imaju li radnici razloga za strah? Pitam iz razloga jer je Vlada FBiH prije nekoliko mjeseci najavila kako će 'Aluminij malo ušminkati i potom prodati'. Kao razlog za takvu odluku naveli su da je tvornica dovedena u neodrživo stanje... Je li prodaja Aluminija doista realna opcija i što u tom slučaju mogu očekivati radnici? Svjedoci smo brojnih propalih privatizacija u BiH.

Prodaja Aluminija nije u mjerodavnosti Uprave, već njegovih vlasnika, ali smatramkako to u ovomu trenutku nije preporučljivo. Zbog trenutačnoga stanja ne može se postići realna vrijednost i postoji opasnost, kao u brojnim drugim slučajevima privatizacije, da Aluminij ne dobije odgovornoga vlasnika koji će osigurati nastavak proizvodnje.

U kakvom su stanju proizvodni pogoni? Postoji li mogućnost širenja kapaciteta? Bilo je medijskih napisa kako će Aluminij s novim partnerima oformiti pogon za završnu obradbu metala? Je li to u sadašnjoj situaciji realno očekivati?

Činjenica je kako već godinama nisu ulagana sredstva u nova osuvremenjivanja, a ona su u aluminijskoj industriji nužna, jer se samo time održava konkurentnost na tržištu. Međutim, tu Aluminij ipak nije zakasnio jer je u godinama prije krize izvršio osuvremenjivanje svoja tri najveća pogona: Anoda, Elektrolize i Ljevaonice. Strategija BiH bi morala biti smanjivanje izvoza primarnih proizvoda i proizvodnja višega stupnja finalizacije. Mi u ovomu trenutku moramo razmišljati o stabilizaciji i dugoročnoj održivosti poslovanja tvornice, a usporedo, s obzirom nainfrastrukturne preduvjete, možemo planirati i raditi na izgradnji takovih pogona, uz uključivanje drugih ulagača, pod jasno određenim uvjetima od kojih bi korist imao i  ulagač i Aluminij d.d. Mostar.

Kakvi su trenutačni tržišni parametri u aluminijskoj industriji i postoje li procijene budućih tržišnih kretanja koje nude optimizam za mostarsku tvrtku?

Aluminij je ciklična industrija, a trenutačno smo na donjoj granici ciklusa. Stoga, dostupne informacije upućuju na oporavak tržišta i na pozitivne trendove kada je u pitanju ova industrija. Aluminij, kao sirovina, već dugi niz godina bilježi stabilan porast potrošnje. Prognoze su ipak prognoze,a na nama je iznalaziti najbolje mogućnosti za djelovanje u okolnostima koje svjetsko tržište nameće, a o tim sam Vam mogućnostima prethodno govorila.

Vizija budućnosti Aluminija?

- Ukoliko bude razumijevanja i strateškoga gospodarskog razmišljanja u državi i sredini u kojoj djelujemo, ukoliko potencijal koju Aluminij ima bude ponovno prepoznat, ne sumnjam kako ćemo ponovno biti istinskim pokretačem razvitka i rasta i, što je našim radnicima i sugrađanima najbitnije, čuvati postojeća i otvarati nova radna mjesta.

(biznis.ba)