Limarija Bajrić: "Radimo kvalitetno da bi dugo trajalo”

Nijaz Bajrić poznatiji kao Šiljo, priča rezime od djetinjstva i vjerovanja da će njegov otac, tadašnji borac ABiH, dočekati bolje dane, do osnovne škole i anegdote sa patikama koje je čuvao isto kao i nogu, jer je bio svjestan da su se teško kupile i da novih nema. Za njega prijatelji i komšije kažu da je pokazao poduzetnički duh i još kao osnovac htio da radi i zaradi. Kasnije je sticao radna iskustva od poljoprivrede, do konobarisanja. Slušao je razne savjete i radne navike, te životne priče, iz kojih je učio, a na greškama obnavljao znanje.

  • Kategorija Ekonomija
  • Objavljeno 23.12.2015 07:30
Nakon domovine, Nijaz je otišao u Hrvatsku i Sloveniju, gdje se susreo sa građevinom, te limarijom, a po povratku kući dobija poziv u krajiški najpoznatiji i najprofitabilniji "Limometal", po preporuci Seada Bajrća, kojem se zahvaljuje, jer je dao preporuku vl. spomenute firme. Bajrić se brzo uklopio i nametnuo u timu, skrenuo pažnju na sebe sa trudom i radom, disciplinom i sticanjem novog znanja i prakse, na čemu je posebno zahvalan kolegi majstoru Irfanu i Mersadu, jer je ubrzo i zvanično proglašen majstor krovopokrivač i krovni konstrukcija, te limenih fasada.

Šiljin put nije nimalo lagan, jer je nedugo za tim imao nekoliko nesreća, uglavnom padovi sa konstrukcija i krovova, kada je zadobijao povrede kičme i oštećenje pršljena kičme te lom lijeve ruke. Iako je fizički oporavak bio težak, Šiljo je dodatno otežavao psihički "poraz", jer je u međuvremenu dobio otkaz. Nakon svih problema, nova radna iskustva i angažmane dobija u nekim manjim firmama, ali sve je to poboljšalo i ubrzalo razmišljanja o sopstvenom obrtu. Nije trebalo dugo da se Šiljo zarekne i krene put privatnog biznisa, gdje poduzetnički nudi svoje usluge i svoj tim, iako tada nema ni kompletnog halata sa kojim će realizirati dogovor. 

"Nema idealnih uslova, u živote se gotovo nikom i nikada nisu sve pretpostavke ispunile pa je on postao biznismen, nego je morao sa komšijama i prijateljima zagaziti u posao, pa improvizirati, nadoknaditi, ali sve to, a da se pri tome ne osjeti na kvaliteti", dodaje Nijaz.

"Iskustva su teška, jer su mnogi ostajali dužni, kvarile nam se mašine i dr. halati, ali, morao sam istrajati, znao sam da je najlakše odustati i da to mogu kad god, ali ako sam prešao duži i teži dio puta, pa sam na tu opciju odustajanja zaboravio. Pored troškova, ne isplaćenog rada, znao sam i zajmati da bi isplatio radnike i da bi imao korektne odnose sa saradnicima, ali sam vjerovao da se može i iz te pozicije uspjeti, samo je stvar istrajnosti i vjerovanja u sebe dok drugi zezaju, ismijavaju i ne/svjesno vas žele demotivisati. 

Gledao sam u okruženju ko šta radi od objekata i nudio svoje usluge, nisam odustajao iako je bilo teških momenata, ali to je bio put da bi danas bio partner svojoj nekadašnjoj firmi i montažer njihovog lima, a ne kao nekada uposlenik", tvrdi Bajrić

Nijazov rad i reference se mogu vidjeti od Cazina, Bihaća, Banjaluke, Zenice, Sarajeva, do Hrvatske, Austrije, kako privatnim tako i pravnim licima, jer moto njegove firme i uposlenika je "da se već i da bi vas partneri preporučili dalje".

(cazin.net)