Vjekoslav Domljan o budućem razvoju Mostara: Globalno mjesto mostarstva i kulturni hub BiH

Ugledni ekonomista Vjekoslav Domljan rođeni je Mostarac, a zadnjih mjeseci bio je angažovan na izradi Strategije razvoja kulture Grada Mostara.

  • Kategorija Intervju
  • Objavljeno 13.11.2018 10:01
Za portal Klix.ba govorio je o kandidaturi Mostara za Evropsku prijestolnicu kulture 2024., ali i onom šta je Mostar trenutno, a šta bi mogao postati.
Poznato je da ste radili na izradi Kulturne strategije Mostara, možete li nam sažeti kako je izgledao taj posao, šta se učinilo te konkretno koji su benefiti koje bi Mostar mogao dobiti od nje?

Građani Mostara su imali priliku iskazati mišljenje u svim fazama izrade Strategije. Mnogi su to učinili, pa je grad razvio vlastitu definiciju kulture: ‘Kultura je ono što smo i što činimo; obuhvaća mnoštvo naših aktivnosti i akcija kojima želimo preobraziti grad u onaj koji će biti poseban, jedinstven i prepoznatljiv po inovativnom premošćivanju razdvojenosti.’Strategijom Premošćivanje razdvojenosti Mostar daje kulturi centralnu ulogu u napretku i blagostanju zajednice, koristi potencijal kulturno-kreativnog sektora za budući razvoj i prosperitet, promoviše Mostar kao mjesto s posebnim kulturnim identitetom i životnim stilom i pozicionira Mostar kao kulturni hub BiH, mjesto važnih događanja Mediterana i globalno mjesto mostarstva.

Strategija ističe i kritične faktore uspjeha: efikasno djelovanje administrativno-političkih tijela grada Mostara, posebno bolje upravljanje kulturom, stepan podrške građana za provođenje Strategije, nivo investicija, posebno u kulturni sektor, opći nivo kulture građana Mostara i stepen kolegijalnosti umjetnika Mostara.

Šta je Mostar u “kulturnom pogledu” danas, a šta treba postati ili za šta ima potencijal?

Mostar nema dovoljno resursa za razvoj kulture, a i te koje ima ne koristi dovoljno, pa je ispod evropske granice proizvodnih mogućnosti u proizvodnji kulturnih dobara. U kategoriji gradova od 50.000 do 250.000 stanovnika znatno zaostaje iza Eindhovena, Linza, ‘s-Hertogensboscha, Corka i Heidelberga. Treba smanjiti gap u odnosu na te gradove povećanjem efikasnosti proizvodnje kulturnih dobara

Mostar se želi afirmirati kao centar imaginativnosti, inovativnosti, poduzetništva, klasterizetništva i globalizetništva koji ima svoje lokalne korijene i globalni doseg. Posebno treba izdvojiti ideju razvoja huba mostarstva, digitalnog Madame Tussauds, posvećenog mostovima, graditeljima mostova, graditeljskim materijalima i tehnologijama izrade mostova, što bi smjestilo Mostar na globalnu turističku mapu.

Kandidatura Mostara za kulturnu prijestolnicu Evrope već je poodmakla, aplikacija ja predata, kako Vama izgleda cijeli taj proces, te da li mislite da postoje realne šanse da Mostar to i postane?

Dok se gradovi iz EU takmiče samo na nivou zemlje u godini u kojoj odnosna zemlja daje grad za prijestolnicu kulture, gradovi izvan EU poput Mostara takmiče se, i to svake treće godine, s brojnim gradovima zemalja koje su izvan EU. Tako će 2024. god. europska prijestolnica kulture biti grad iz Estonije (Tartu ili Narva), grad iz Austrije i grad iz skupine zemalja koju čine Norveška, Island, Albanija Makedonija, Crna Gora i BiH. Zasad se može nagađati koji se sve gradovi natječu i s kakvim prijavnim knjigama, pa je u ovom momentu teško procjenjivati šanse Mostara.

Boljem razumijevanju ove tematike može doprinijeti tekst iz Telegrapha “Europski gradovi kulture za koje vjerojatno nikad niste čuli, uključujući najdivniji svjetski grad”. Najdivniji grad je portugalski Guimarães, prijestolnica kulture za 2012. god. Prekretnica u dobivanju titule bila je 2007. kad je transilvanijski Sibiu, prema Telegraphu “toliko opskuran da čak ni Ryanair ne leti tamo” postao evropska prijestolnica kulture. Dakle, europske prijestolnice kulture su postajali i gradovi koji imaju manji zračni promet čak i od Mostara.

Dobivanje titule veže se za budućnost, ne za prošlost – za ono što će se graditi, a ne što se gradilo, posebno ako se modelom kulture promoviše progresivni i produktivni način društveno-ekonomskog života i njime potire onaj stari, regresivni i kontraproduktivni kao što je razračunavanje s nekadašnjom trgovinom robljem, nacističkom prošlošću, ugnjetavanjem manjina, manjinskih jezika i sl.

Ono što Mostar treba poboljšati da bi postao modelom za Balkan tokom procesa kandidature jest jače naglasiti ekonomsku dimenziju evropske vrijednosti. Upravo se tu vidi koliko Mostar zaostaje u razvoju adekvatnog balansa između lokalnog i globalnog. Oni koji žele živjeti od kreativnog i inovativnog rada i koji vode Mostar u digitalnu revolucija trebaju nadjačati one koji žive od podjela i koji k tomu još potiru rezultate industrijske revolucije.

Ipak, posao koji se radi, na ovom polju, trebao bi imati i dugogodišnje efekte. Da li je moguće da kulturna dešavanja kod nas pomognu u rješavanju ekonomskih i društvenih problema, da ne kažem političkih?

Kroz cijelu svoju povijest Mostar je bio vojni, a u zadnjih pola stoljeća i industrijski grad. Slično brojnim evropskim gradovima, Mostar je prestao biti industrijski, ali se nije razvio kao uslužni grad.

U tom eliminiranju rupe, nastale rušenjem starog i negrađenjem novog, kultura ima važnu ulogu. Kultura je, uz tehnologiju stup razvoja društva. Najnovija gledišta o razvoju ističu nužnost čvršćeg povezivanja tih dvaju stupova. Stoga je i jedno od načela Strategije da će Mostar postati kreativan grad tj. da će više koristiti digitalne tehnologije u proizvodnji i potrošnji kulturnih dobara, koje nije ugrađeno ni u najnovije strategije razvoja kulture evropskih gradova.

Deglobaliziranje grada se treba preokrenuti smanjenjem troškova protoka ideja, roba, usluga, kapitala i ljudi. Grad mora dati aerodrom pod koncesiju, jer on predstavlja najuže grlo razvoja, i uvesti G-4 mrežu. Ako nema transporta i komunikacija, nema ni grada, već samo kasabe.

Turizam je najizglednija razvojna šansa Mostara, kojeg će pratiti i šira proizvodnja kulturnih dobara, koja će dalje podržavati razvoj turizma i uspostavu virtuoznog kruga. Neki grad postaje evropska prijestolnica kulture ako može dokazati ekonomsku dimenziju razvoja kulture – bez toga kultura nije održiva. Protok miliona ljudi kroz Mostar potrao bi podjele, globalizirao grad i podigao zaposlenost, dohodak i blagostanje njegovih građana. Onda bi i aerodrom davao poreze državi, a ne bi iscrpljivao njenu snagu kroz subvencije.

(biznis.ba)