Šeherzada Vakilzadeh - Žena koja je spašavala Bosnu

Internacionalna humanitarna organizacija Mostovi prijateljstva, sa predsjednicom Šeherzadom Vakilzadeh na čelu, ove godine obilježava 25 godina uspješnog rada iza kojih stoje hiljade rekonstruisanih domova, pomoć povratnicima, studentima, medicinskim ustanovama i drugim projektima u obnovi Bosne i Hercegovine.

  • Kategorija Magazin
  • Objavljeno 05.02.2018 14:48

Kada je prvi put u ratu došla u Bosnu i Hercegovinu dovele su je emocije da pomogne napaćenom stanovništvu. Iako je imala dva maloljetna sina i muža, uz udoban život u Njemačkoj, ipak se uputila prema opkoljenom Sarajevu. Do tada je samo jednom bila u Bosni i Hercegovini davnih sedamdesetih godina, kada je kao student, na proputovanju iz Njemačke, vozila prema rodnom Teheranu.

“Tada sam došla sa roditeljima do Sarajeva i na prvi pogled sam se zaljubila u Baščaršiju i okolne planine,” prisjeća se Šeherzada.

“Kada sam na vijestima vidjela da je počelo pucanje u Sarajevu, prvo sam pomislila da će to brzo proći i da je u pitanju prolazna nestabilnost. Međutim, situacija se nije smirivala a ja sam svakim danom više osjećama da moram pomoći Bosni. Tako sam osnovala humanitarnu organizaciju i krenula u akciju. Danas sam sretna, jer kada pogledam iza sebe ponosna sam na sve što smo uradili.”

Kroz Mostove prijateljstva obnovljeno je 2,600 kuća u preko 30 gradova širom Bosne i Hercegovine, pomognuto hiljade djece bez roditelja, 320 stipendija za studente, davana podrška bolnicama, školama i drugim ustanovama.

“Jedna od najopasnijih misija koje se sjećam bila je dostava konvoja humanitarne pomoći opkoljenom Goraždu, ali bez pratnje UN-a,” kaže Šeherzada.

“Došla sam na punkt sa kolonom kamiona na Koziju ćupriju gdje me je zaustavila srpska vojska. Iz Sarajeva su me pustili uz sigurnosna upozorenja jer niko nije znao reakciju druge strane. Krenula sam na sopstveni rizik. Sreća je da niko nije pucao u medjuzoni. Nakon ubjedjivanja i ostavljanja djela pomoći na Romaniji, pustili su me ka Goraždu gdje sam ipak stigla sa većinom humanitarne pomoći koju sam vozila. Nakon rata sam nastavila da pomažem obnovu zemlje, a posebno sam se koncentrisala na povratnike što me posebno činilo sretnim.”

Danas Šeherzada ima mnoge prijatelje u Bosni i Hercegovini i odlično govori bosanski jezik. Dolazi makar jednom mjesečno kako bi obišla projekte na kojima radi.

(vijesti.ba)