Ešrefa Krvavac, supruga Hajrudina Krvavca: Život sa Šibom bio je najljepši film

Život sa Šibom bio je kao najljepši film, zaista kao da sam gledala najljepši film, prisjetila se Ešrefa Krvavac, supruga bosanskohercegovačkog režisera Hajrudina Šibe Krvavca, u intervjuu povodom 90 godina od njegovog rođenja.

  • Kategorija Magazin
  • Objavljeno 22.12.2016 10:02
Hajrudin Šiba Krvavac rođen je na današnji dan, 22. decembra 1926. godine u Sarajevu, autor je kultnih filmova "Valter brani Sarajevo", "Most", "Diverzanti", "Partizanska Eskadrila" i brojnih drugih filmskih ostvarenja. Važi za jednog od najznačajnih bosanskohercegovačkih filmskih autora. 

Povodom 90 godina od njegovog rođenja, novinar razgovarao je sa Šibinom suprugom Ešrefom Krvavac (81), koja danas živi u Sarajevu. Rođena u Čapljini 1935. godine, Ešrefa je još kao djevojčica sa roditeljima preselila u Sarajevo, gdje će kasnije i upoznati Šibu. U razgovoru se osvrnula na život sa Šibom, sa kojim je provela nepunih 12 godina, odnosno sve do njegove smrti. Ešrefa je prije Šibe već imala jedan brak, no prvi muž joj je preminuo od posljedica srčanog udara.

Priču o tome kako je upoznala Hajrudina, Ešrefa je započela trenutkom kada ga je prvi put srela.

“Davno je bilo. Početkom 80-ih godina. Otišla sam da pomognem svojoj kumi, bilo je neko okupljanje. Tamo je bio i Šiba. Počela je zezancija, evo Šibe, evo mlade udovice. Ne sjećam se baš najbolje, ali kad je on mene vidio sebe je nazvao tetkom. Hoće, kaže, ovog tetka da upoznaju s tobom. To je bio naš prvi susret”, kazala je Ešrefa.

Dodala je kako je kao mlada djevojka voljela i gledala Šibine filmove, neke više puta. No, istakla je, kako je Šiba na tom prvom susretu bio ipak drugačiji, u odnosu na ono što je o njemu ranije čitala i kako ga je zamišljala.

“Ja sam radila kao računovođa. Jednog dana oko pola tri mene zove kolegica. Bilo nas je oko 20 u sali. Kazala mi je: ‘traži te neki muški glas'. Bio je to Šiba. Kako je došao do mog broja, nije mi rekao. Ja sam mu rekla: ‘Zašto ste došli, nismo se ništa dogovorali?’. A on sav važan odgovrio: ‘Ne moramo se ni dogovarati, ja sam došao sam’. I eto tako je krenulo”, kazala je Ešrefa.

 

- Preko Šibine veze, Kusturica i Filipović otišli u Prag - 

 Na pitanje kako bi Šibu mogla opisati u najkraćim rečenicama, Ešrefa je istakla kako je Hajrudin prije svega bio jako dobar i plemenit čovjek.

“Kao čovjek, bio je mnogo sličan mom prvom mužu. Šiba je bio veoma dobar i plemenit. On je pomagao posebno mladim ljudima, mladim režiserima. Na njegovu inicijativu i njegovu vezu sa Pragom, tamo su studirali Emir Kusturica i Benjamin Filipović. Znao se posvađati za mlade režisere, pomagao im je. Mislim da u Sarajevu nema niko ko Šibu nije volio, poštovao ili cijenio kao čovjeka. Jednostavno, sve što je nekome mogao uraditi ili napraviti, bilo je dobro”, naglasila je Ešrefa.

Pokazujući fotografije porodične kuće na Mejtašu u Sarajevu, Ešrefa je kazala kako je Šiba često za tu kuću znao reći: “Rodio sam se na Mejtašu, umrijet ću na mejtašu”.

Iako je Šiba već snimio sva svoja velika ostvarenja prije nego što je upoznao Ešrefu, ona je kazala da je imala priliku vidjeti koliko je on bio predan samom filmu i umjetnosti. 

“Sa ljudima kojima je radio bio je prije svega prijatelj. Svi su ga voljeli kao oca, a i on njih kao svoju djecu. Borio se za njih, jako puno. Znam da je film volio od malih nogu. U svaki svoj film ulagao je maksimum, bilo da se radi o kratkom, dokumentarnom ili igranom filmu. Govorio mi je kako je tokom snimanja Valtera dobio tešku upalu pluća, i od tada svako proljeće ili jesen je imalo problema. Kada počne nešto snimati, nema stajanja dok ne bude gotovo. Ako treba danima ne jesti i ne piti, Šiba će to uraditi samo kako bi napravio kako treba. Jednom sam bila na snimanju, ponavljao je scenu pet ili šest puta, ja sam poludila što toliko maltretira ljude. Bez obzira na to, svi su ga poštovali”, kazala je Ešrefa. 

Za Šibine filmove kaže kako joj se svi dopadaju, a posebno film “Most”, koji je Hajrudin snimao 1969. godine.

“Svi mi se njegovi filmovi dopadaju, ali najdraži mi je “Most”. Valter je također odlično urađen. Ja i danas kada pogledam Valtera, isti je osjećaj kao i onaj prvi put. Šiba me vodio na lokaciju i pokazivao na koji način je snimao scenu paljenja vagona na kraju filma”, istakla je Ešrefa, a 12 godina života provedenih sa Šibom, opisala je sljedećom rečenicom:

“Moj život sa Šibom, nepunih 12 godina, vjerujte mi, meni je prošao kao jedan najljepši film. Šiba je bio takav, sve što je lijepo Šiba je to volio”.


- "Zahvaljujući Šibi, Bata je stekao međunarodnu slavu" -

Prokomentarisala je veliku popularnost filma “Valter brani Sarajevo” u Kini, za koji je i sam Šiba u jednom intervjuu pred početak rata kazao kako su Valter ukupno pregledale dvije milijarde ljudi, te da su njegovi filmovi prikazani u oko šezdesetak zemalja.

Ešrefa je kazala kako je ipak najveću slavu “Valtera” pobrao glumac Velimir Bata Živojinović, koji je tumačio lik Valtara u filmu.

“On je za Kineze bio nešto nestvarno. Nesporno je da je on bio veliki glumac”, kaže Esrefa, te dodaje kako je činjenica da je zahvaljujući Šibi stekao međunarodnu slavu.

Na pitanje da li je imao glumce sa kojima je posebno volio raditi, Ešrefa je kazala kako "Šiba nikoga nije izdvajao, ali je u svakom glumcu, u svakom čovjeku sa kojim je radio, nalazio nešto dobro, nešto plemenito i nešto jako."

 

- Murat i Bata zvali, Šiba odbio napustiti Sarajevo - 

 Govoreći o početku rata u BiH, Ešrefa je kazala kako je tada bilo poziva da sa Šibom i porodicom napusti Sarajevo, a između ostalih zvali su ih nedavno preminuli glumac Bata Živojinović i Murat Kusturica, otac reditelja Emira Kusturice.

“Deset godina prije početka rata Šibi je ugrađen bypass. Prije samog početka rata, trebao je da dođe na pregled u Beograd. No, izbio je rat. Murat nas je zvao da mi dođemo u Herceg Novi. Sa Šibom je razgovarao. Kad je Murat njemu neke stvari ispričao u vezi onoga što se desilo pred Predsjedništvom, te kada su poginule one djevojke (Olga i Suada na Vrbanja mostu). Da li što je bio pogrešno informisan, Murat je rekao kako je to uradio neko od nas, da to nije istina. Još nešto mu je pričao, što Šiba kasnije nije otkrio. Ja sam primijetila da je to Šibu jako naljutilo. Nije želio više razgovarati. Samo mi je rekao: 'Kada god bude nazvao na telefon, ti razgovaraj, ja neću'”, priča Ešrefa, te dodaje:

“Ja koliko sam Šibu mogla pročitati, njega je ubilo saznanje o tome ko nas bije. Jer on je imao puno prijatelja glumaca u Beogradu. Ubilo ga je to saznanje ko nas bije”. 

Naglasila je kako su i njihovi vjenčani kumovi Bata i Lula Živojinović također nudili da napuste Sarajevo.

“Lula je bila spremna da primi moju djecu i zetove u Beograd. Ja sam kazala da ne mogu napustiti svoju mamu, te da se ne zna koliko će rat trajati. Kasnije je nazvao i Bata i rekao mi je, ‘pitaj ko želi da dođe sa djecom, posebno filmski radnici. Samo mi kaži broj i ja ću poslati avion’. On je tad bio velika zvjerka”, kaže je Ešrefa. 

Na pitanje kako je reagovao Šiba, odgovorila je kako je on na sve to šutio. 

“On je jako šutio. Nije diskutovao, ali ga je sve to jako pogodilo. Nije htio pričati. Samo je rekao, ja ne idem nigdje, ostajem u Sarajevu”, kazala je Ešrefa, te dodala kako je prenijela Bati Šibinu odluku, što je on sasvim korektno primio.

“Bata je to vrlo fino primio. ‘Ostaje u svom gradu, ja bih to isto uradio i zato mu ne zamjeram. Ja sam samo htio pomoći'. Rekao je kako mu je žao što Šiba ne može obaviti preglede”, kazala je Ešrefa.

 

- Nikome nije govorio o boravku na Golom otoku -

 Tokom ranih 1950-ih godina Šiba je bio zatvoren na Golom otoku, svojevrsnom političkom zatvoru za vrijeme Jugoslavije, nakon razlaza tadašnjih sovjetskih i jugoslavenskih lidera.

 Ešrefa je kazala kako Šiba o tome nije nikome govorio, čak ni svojoj majci. 

“Nikada nikome ništa nije ispričao o boravku na Golom otoku. On je bio je ilegalac, pripadnik SKOJ-a. Nikada, nikome nije rekao ni riječi. Rođenoj majci nije govorio o tome. Ja sam nju pitala i naježim se kada na to pomislim. Niko ne zna šta je tamo bilo i kako je on to zapravo preživio”, kazala je Ešrefa.

 Na pitanje da li smatra da je bh. društvo zaboravilo svog najvećeg filmadžiju, Ešrefa je kazala kako je postojao jedan tajac poslije rata kada su u pitanju njegovi filmovi. Jedina ustanova, kako je kazala, koja nikada nije zaboravila na Šibu je Kinoteka BiH, na čelu sa direktoricom Devletom Filipović.

“Ja sam presretna. Rekla sam to i ranije. Onaj ko ga nije zaboravio to je bila Kinoteka. Da nije bilo Devlete, koja jedina i održava Kinoteku, ne bi danas kinoteke ni bilo. U Kinoteci su pohranjeni svi filmovi, papiri i kopije”, istakla je Šibina supruga.

- Šiba je bio bosanskohercegovački režiser -

Na samom kraju prokomentarisala je i aktivnosti u vezi sa snimanjem remakea Valtera koji rade Kinezi, te kazala kako nije sigurna da je potrebno raditi remake kultnog filma, no, kako kaže, danas se sve radi ne bi li se zaradio neki dinar.

“Ja sam rekla da ću to pratiti dok sam živa. Ako naprave nešto što nije uredu, ja sam u stanju da sve anuliram, jer sam jedini zakonski nasljednjik Šibinih djela. Šiba je bio bosanskohercgovački režiser tako da jedini ko treba profitirati od toga je država Bosna i Hercegovina, niko drugi”, zaključila je Šibina supruga Ešrefa Krvavac.

Povodom Šibinog rođenadana, danas će u Sarajevu biti  obilježen i Dan Hajrudina Šibe Krvavca, u organizaciji Udruženja rediteljica i reditelja Bosne i Hercegovine. U kinu Meeting Point biće prikazan gotovo cjelokupan opus Šibe Krvavca, uključujući i četiri restaurirana igrana filma koje je u skladu sa svjetskim standardima restaurirao Filmski centar Sarajevo.

 Hajrudin Šiba Krvavac se režijom počeo baviti nakon Drugog svjetskog rata. Upravo je taj period ostavio dubok trag na njega. Snimio je oko četrdeset uradaka, dokumentarnih filmova, tv-serija, kratkih i dugometražnih filmova. Napisao je i preko dvadeset scenarija.

Mnogi se slažu da je Šiba jedini režiser akcionih filmova u punom smislu te riječi na prostoru bivše Jugoslavije, tvorac i svojevrstan predstavnik cijelog jednog filmskog žanra, poznatog kao "partizanski vestern". Njegovi filmovi predstavljaju kontinuitet modernog filmskog izraza u estetskom i svakom drugom umjetničkom segmentu, zbog čega i jesu kulturno blago Bosne i Hercegovine.

(AA)